Stanovnici Koprivnice trpjeli su oskudicu pitke vode, vode za stoku, kao i vode za gašenje požara. Vodu za piće, kuhanje i pranje, kao i vodu za napajanje stoke, dobivali su iz malobrojnih bunara i graba iskopanih u blizini kuća. Jednim bunarom služilo se mnogo domaćinstava. Grabe kod kuća punile su se kišnicom, a služile su za zalijevanje vrtova, pranje rublja i napajanje stoke, te za gašenje požara.
Od početka 19. stoljeća gradska je vlast nastojala opskrbu vodom poboljšati popravkom starih i izgradnjom novih javnih bunara. Tako su uslijedili popravci javnih bunara u razdoblju od 1827. do 1834. godine, dok je u razdoblju od 1835. do 1846. godine izgrađeno nekoliko novih. U narednim godinama slijedila je daljnja izgradnja bunara te se vodila briga o kvalitetnoj opskrbi stanovnika vodom.
Gradsko vodstvo je razmišljalo o pitanju kvalitetnije vodoopskrbe pa se pristupilo početku gradnje gradskog vodovoda. Tako su 1910. godine ponuđene tri alternative za uvađanje vodovoda u grad Koprivnicu.
Prva istraživanja izvorišta za vodoopskrbu Koprivnice započela su još 1960. godine na lokaciji Sveti Duh, koja se nalazi s istočne strane željezničke pruge Koprivnica – Varaždin, oko 1 km sjeverozapadno od postojeće lokacije vodocrpilišta Ivanščak. Na lokaciji Sveti Duh izveden je zdenac dubine 20 m i 9 piezometarskih bušotina. Pokusnim crpljenjem ostvarena je izdašnost od 15 l/s i procijenjena je veličina kvocijenta hidrauličke provodljivosti od oko 3 mm/s. U kasnijem razdoblju napravljen je veći broj cijevnih zdenaca za pojedine industrijske pogone Podravke i Bilokalnika.
Istraživanja vodocrpilišta Ivanščak vjerojatno su potaknuta povoljnim rezultatima na izvedbi zdenaca za okolne industrijske pogone no i nakon najnovijih istraživanja može se zaključiti da je lokacija crpilišta povoljno izabrana i to kako glede kvalitete podzemne vode, tako i glede izdašnosti crpilišta, te male udaljenosti od mjesta potrošnje.
60-ih godina 20. stoljeća započeli su opsežniji radovi na stvaranju suvremenije gradske vodovodne mreže. U izgradnji i funkcioniranju vodoopskrbne mreže, uz uređenje vodocrpilišta u Ivanščaku, veliko značenje imala je i izgradnja vodospreme u Močilama 1976. godine. Slijedećih godina je uglavnom zamijenjena stara vodovodna mreža u središtu grada, te izgrađena nova. Kroz petnaestak godina većina je kuća u gradu bila priključena na gradski vodovod.
Najveći dio glavne i sekundarne vodovodne mreže izgrađen je u Koprivnici između 1974. i 1988. godine. Na kraju tog razdoblja ukupna dužina koprivničke vodovodne mreže prešla je 160 kilometara. Za funkcioniranje vodovoda od posebne važnosti bilo je uređenje i ekološko čuvanje vodocrpilišta Ivanščak. Tu je zaštićeno zemljište znatno prošireno, izgrađeni su bunari većeg kapaciteta, te izgrađene pumpne stanice i drugi moderni uređaji. Kapacitet bunara u Ivanščaku zadovoljava i nekoliko puta veće potrebe nego što ih ima Koprivnica.
Nakon izgradnje vodoopskrbne mreže u Koprivnici i njenim prigradskim naseljima, daljnji razvoj vodoopskrbe mreže bio je usmjeren prema naseljima koji gravitiraju Koprivničkoj Podravini. Izgrađenost vodovodne infrastrukture ovog područja bila je relativno slaba za hrvatski prosjek, a danas mogućnost priključenja ima gotovo 90 % kućanstava, a postotak priključenja je 74 % kućanstva koprivničke Podravine. Tako je od 1988. godine do kraja 2013. godine duljina vodoopskrbe mreže narasla na 530 km, na koje je priključeno 14.245 potrošača.
Demografska kretanja stanovništva, razvoj gospodarstva, izgradnja novih gospodarskih objekata kao i prisutnost potencijalnih zagađivača postojećeg vodocrpilišta Ivanščak, bili su razlozi za pokretanje istraživanja i pronalaska nove lokacije za izgradnju regionalnog vodocrpilišta. Istraživanja novoga regionalnog crpilišta ovoga vodoopskrbnog sustava započela su prije dvadesetak godina, a prve istraživačke bušotine, na temelju kojih je predložena makrolokacija vodocrpilišta Lipovec, izvedene su još u razdoblju od 1991. do 1993. godine. Nakon toga nastupio je određeni zastoj sve do 2004. kada su istraživanja nastavljena sve do izbora stvarne lokacije crpilišta i izvedbe prvoga pokusno-eksploatacijskoga zdenca ZL-1 početkom 2005. i njegovo pokusno crpljenje. Dok radovi završavaju u veljači 2008. godine kad je izveden drugi zdenac, ZL-2 i provedeno pokusno crpljenje. Na temelju raspoloživih podataka može se zaključiti da u području istočno od Koprivnice znatno bolju kvalitetu imaju podzemne vode iz dubljeg dijela naslaga, odnosno uvjetno rečeno iz drugog vodonosnog sloja.
Temeljem Zakona o vodama, 01.01.2014. godine izdvajanjem iz komunalnog poduzeća Komunalac d.o.o. osniva se novo poduzeće Koprivničke vode d.o.o., koje postaju pravni slijednik za obavljanje vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje.
Raspoloživom količinom pitke vode i kvalitetom, Koprivničke vode d.o.o. imaju zdrave temelje da u dogledno vrijeme postanu regionalni opskrbljivač pitke vode Koprivničko – križevačke županije, pa i šireg područja, što je u konačnici predviđeno smjernicama državne Strategije upravljanja vodama.